Staze Divčibara
PUTOVANJA,  SRBIJA

Divčibare – mesto za porodični odmor

Šaljem vam pozdrav sa snežnih Divčibara i Maljen planine! Bilo da volite zimske sportove, duge šetnje, osvajanje prelepih vidikovaca, ili jednostavno samo da boravite na svežem vazduhu, Divčibare su odličan izbor za beg u prirodu. Ovo je mesto gde važi pravilo da se ne postavljaju ograde, gde se pašnjaci i livade slobodno prepešače i gde se diše punim plućima. Ako se dvoumite gde sa decom na zimovanje, Divčibare su definitivno moj predlog kao mesto za porodični odmor. 

Na Divčibare smo došli zahvaljujući Turističkoj organizaciji Srbije koji su poželeli da nas ugoste i pokažu šta sve možemo videti i doživeti u ovom delu Srbije. Kako sada imamo bebu od deset meseci, način putovanja nam se dosta promenio. Jako nam je bilo bitno da nam sadržaj i mesto bude prilagođeno porodici sa decom, a Divčibare upravo to nude. S obzirom da ni ja ni moj dragi ne skijamo, plan je bio da ovaj odmor provedemo opušteno u šetnjama i da zajedno sa Milom što bolje upoznamo Divčibare. Ovo nam je  prvo zajedničko zimovanje i prva poseta Divčibarama, pa je uzbuđenje bilo još veće. Naša baza je bio hotel Royal Mountain koji nas je ambijentom, udobnošću i uslugom osvojio na prvu.

 

Istorija Divčibara

Postoji nekoliko priča o nastanku imena Divčibare. Jedna od njih je da se mlada devojka po imenu Divči utopila u nabujaloj reci koja protiče kroz centar, pa je zbog toga nazvana Divčina bara.

Ime Divčibare se pominju u 15. veku, još za vreme Turaka tokom popisa Smederevskog sandžaka. Nakon Drugog srpskog ustanka, odnosno početkom 19. veka, knjaz Miloš Obrenović je od turskog bega otkupio Divčibare sa svim postojećim objektima i stokom. Lokalno stanovništvo je bilo zaduženo za čuvanje i održavanje imanja, pa su na ovaj način bili i zaštićeni.

Divčibare su 1932. godine proglašene turističkim mestom, a kasnije 1963. godine, zbog uticaja kontinentalne, planinske i mediteranske klime, zvanično postaju vazdušna banja. Povećana koncentracija joda i soli u vazduhu imaju blagotvorno dejstvo, pa je ova visoravan idealno mesto za odmor za sve, bez obzira na uzrast.

Obradovala me je i vest da je krajem 2021. godine Uredbom Vlade Republike Srbije planina Maljen stavljena pod zaštitu i proglašena zaštićenim područjem pod imenom “Maljen”, kao prirodno dobro od regionalnog, odnosno velikog značaja i svrstava se u ΙΙ kategoriju zaštite, kao predeo izuzetnih odlika.

Današnje Divčibare kao destinaciju valjevskog kraja karakteriše dosta pešačkih staza koje su jako dobro obeležene i netaknuta priroda u kojoj možete boraviti.

Divčibare - mesto za porodični odmor
Divčibare – mesto za porodični odmor

 

Kako stići na Divčibare?

Divčibare se nalaze na 40 kilometara od Valjeva, a od Beograda su udaljene oko 130 kilometara. Mi smo krenuli iz Beograda novim autoputem Miloš Veliki do isključenja za Valjevo i dalje smo nastavili lokalnim putem preko Mionice i Divaca. Trebalo nam je skoro dva sata vožnje, s obzirom da smo putovali u zimskom periodu. Put nam je bio prilično očišćen i suv, pa nije bilo nikakvih problema, samo je ipak potreban dodatni oprez zbog vremenskih prilika.

Kako smo na Divčibare stigli u petak popodne, dočekale su nas krupne pahulje i atmosfera jednog turističkog mesta koje iz okolnih gradova posećuje dosta turista na vikend. Kao što sam i pomenula, bili smo smešteni u hotelu Royal Mountain koji se nalazi u centru i imali smo obezbeđen parking. To nam je mnogo olakšalo, jer je vikendom na Divčibarama jako velika gužva. Ukoliko ste smešteni malo dalje od centra, sigurna sam da ćete proći bolje sa parkiranjem, jer smo u centru videli bukvalno kolonu automobila koji su čekali da ugrabe neko parking mesto.

Divčibare
Divčibare

 

Opšte informacije i šta treba da znate pre dolaska na Divčibare

Kako nas je jedan dan kroz Divčibare provela Ranka iz planinarskog društva Valjeva, dobili smo informacije iz prve ruke i o nekim opštim stvarima koje treba znati.

Na Divčibarama ne postoji apoteka. S tim u vezi, ukoliko koristite neku terapiju, obavezno ponesite sa sobom sve što vam treba, kao i lekove za preventivu. Postoji ambulanta koja radi radnim danima, a kada je lekar tu, smešten je u sobi iznad ambulante, tako da je praktično dostupan 24 sata.

Divčibare imaju osnovnu školu u koju ide tek nekoliko đaka. Ovo su sve pokazatelji koliko ljudi napuštaju ovakva mesta i sele se u gradove kako bi iskoristili neke nove šanse.

Po poslednjem popisu, ovde je bilo 140 stanovnika i interesantno je da su svi zaposleni upravo na Divčibarama. Za sada nema toliko luksuznih restorana i hotela, nema klubova ni modernih diskoteka, a sve ono što je sagrađeno je lepo uklopljeno u ovaj planinski ambijent. Jako mi se dopalo to što bukvalno za pet minuta možete da se udaljite iz i centra i krenete nekom od pešačkih staza u putešestvije.

Možete nabaviti osnovne životne namirnice u jednom većem marketu na glavnom putu, a postoji i nekoliko manjih prodavnica. Ukoliko odlučite da sami spremate hranu, sve ovde možete kupiti i nema potrebe da donosite iz grada. Ne brinite ni za gorivo, jer pored hotela Crni vrh imate i pumpu.

Ukoliko dolazite zimi, obavezno ponesite sanke ili kengura za decu jer se kolicima jako teško prolazi. Staze nisu očišćene i bukvalno je nemoguće mimoilaženje na trotoaru. Mi smo kupili sanke sa toplom vrećom tako da je Mila bez problema sa nama osvajala vidikovce Divčibara.

Šetnja stazama Divčibara
Šetnja stazama Divčibara

 

Šta videti i raditi zimi na Divčibarama?!

 

Istražiti Divčibare

Za početak smo obišli pijacu i crkvu Sv. Pantelejmona, koje se nalaze u samom centru, u blizini hotela u kom smo bili smešteni. Pijaca ima oko desetak tezgi gde možete kupiti razne domaće proizvode. Tu su hrana, piće, vuneni i ostali proizvodi ovog kraja.

Pored pijace se nalazi i Turistički centar Divčibare pa se možete informisati ukoliko vas nešto još interesuje. Ako nastavite desno posle pijace i pratite putokaz dolazite do Ski staze Crni vrh.

Pijaca - Divčibare
Pijaca – Divčibare

Crkva Sv. Pantelejmona je novijeg datuma, sagrađena je pre dvadeset godina na malom brdašcetu i okružena je drvenim mostovima koje premošćavaju potok Žujan. Pored crkve tu je i konak i manastirska prodavnica gde možete pronaći jako lepe suvenire.

Crkva Sv. Pantelejmona
Crkva Sv. Pantelejmona

 

Sankanje na Divčibarama

Na nekoliko mesta postoje odlične staze za sankanje. Odmah preko puta crkve, je jedna na kojoj je vikendom prilična gužva i ovde je dozvoljeno sankanje samo uz iznajmljivanje njihove gume. Ukoliko nemate sopstvene sanke, ili želite gumu, svakako ih na nekoliko mesta možete izjamiti. Mila je sada mala za sankanje, ali jedva čekam da sledeće godine probamo zajedno. Čim se malo udaljite od centra, zaista ćete uživati u tišini i čistom snegu, pa možete sa decom praviti sneška ili se grudvati.

Mi smo jedan dan bukvalno istraživali okolinu i šetali stazama između vikend naselja. Posebno je lepo uređen deo Žablje sokače sa mostićem i preslatkim kućicama.

Divčibare
Divčibare

 

Skijanje na Divčibarama

Ljubitelji skijanja mogu da uživaju na Divčibarama bez ogromnih redova i gužvi, a posebno radnim danima. Na Divčibarama postoje dve ski staze. Ski staza Centar je dugačka oko 500 metara i nalazi se pored hotela Pepa i Divčibarskog zamka. Na ovoj stazi postoji ski lift sa vučnom sajlom kapaciteta 700 skijaša na sat vremena.

Ski staza Centar - Divčibare
Ski staza Centar – Divčibare

Ski staza Crni vrh je duga 850 metara. Zahvaljujući Ski Resortu zimska ponuda je dosta unapređena, pa od 2016. godine staza Crni vrh ima sistem veštačkog osneživanja. Poseduje dvosednu žičaru sa kapacitetom 1200 skijaša na sat vremena. Povoljniji ski pas i najam zimske opreme čine Divčibare dosta pristupačnijim u odnosu na naša ostala skijališta, posebno ukoliko imate dvoje ili više dece koja skijaju.

Ski staza Crni vrh Divčibare
Ski staza Crni vrh Divčibare

 

Spa dan i opuštanje

Zar ne bi bilo divno gledati sneg kako pada iz bazena?! Priuštite sebi spa dan u hotelu Royal Mountain i opustite se u sauni, bazenu ili parnom kupatilu. Ovde možete zakazati masažu, a imaju i frizerski salon. 

 

Pešačenje i vidikovci

Divčibare su prebogate stazama za pešačenje i sve su jako dobro obeležene. Moram da priznam da me je to posebno obradovalo, jer sam putujući po Srbiji nažalost češće nailazila na one neobeležene.

Sigurno ćemo se ovde vratiti na proleće ili leto i obići više mesta u okolini. Ono što preporučujem da vidite su vidikovci Golubac, Crni vrh, Paljba, Velika pleća, Ljuti krš, Kraljev sto… Jako je zanimljivo da ih većinu možete odjednom obići iz razloga što su oni uglavnom povezani, pa kada se popnete na jedan, odmah stoji putokaz i minuti hoda do drugog.

Mapu staza i vidikovaca možete da pogledate ovde.

Vidikovac Crni vrh
Vidikovac Crni vrh
Priroda Divčibara
Priroda Divčibara

 

Vidikovac Golubac

Za ovu posetu Divčibarama obišli smo dva vidikovca, a prvi koji smo posetili je Golubac. Do njega se stiže ako pored crkve skrenete desno i pratite oznake za Golubac. Kada je suvo vreme, do njega možete doći i kolima skoro do vrha. Mi smo na Divčibare došli baš zbog šetnje i uživanja na svežem vazduhu, pa nam je laganim hodom do vrha trebalo sat vremena. Sve vreme smo gurali sanke (da, imamo i ručku za guranje), a Mila je za to vreme spavala. Usput smo se divili planinskim vikendicama i razmišljali kako bi bilo lepo da imamo jednu takvu i da možemo da dođemo kada poželimo.

Put za vidikovac Golubac
Put za vidikovac Golubac
Vidikovac Golubac
Vidikovac Golubac
Vikendice na Divčibarama
Vikendice na Divčibarama

Dan je bio predivan, jer je ogrejalo sunce i sa vrha se sve savršeno videlo. Sa Golupca se pruža pogled na Divčibare, ali i okolne vrhove Maljena. Ovaj dan je obeležila šetnja kroz šumu, sneg koji škripi pod nogama i beba koja uživa i diše svež vazduh.

 

Vidikovac Crni vrh

Verujem da ste svi bar jednom videli fotografiju ljuljaške sa Divčibara! E, pa ona se nalazi na vidikovcu Crni vrh i zaista je pogled sa nje jedinstven.

Po savetu vodiča Ranke, ka vidikovcu Crni vrh smo se uputili pored hotela Pepa. Praktično smo se kretali paralelno sa malom ski stazom. S obzirom da su kvadovi prolazili ovuda, pretpostavili smo da mogu i sanke. Ovo je praktično put kroz naselje jer smo i ovde bili okruženi preslatkim vikendicama. Kada smo došli do vrha staze, skrenuli smo levo i pratili putokaz za Crni vrh.

Vidikovac Crni vrh Divčibare
Vidikovac Crni vrh Divčibare

Nalazi se na 1096 metara nadmorske visine i ovde nas je pogled, ali i vetar bukvalno oduvao. Crni vrh nam je pokazao i kako izgleda zubato sunce. 🙂

Nakon kratkog ljuljanja i šetnje do vrha Ski staze, ubrzo smo krenuli nazad. Mila jeste bila ušuškana i naravno da je sve prespavala, ali ipak nismo želeli da rizikujemo.

Crni vrh Divčibare
Crni vrh Divčibare

 

Šta još videti i obići u okolini Divčibara?!

Valjevo – Udaljeno na oko 40 km od Divčibara, Valjevo može da bude idealan predlog za celodnevni izlet. Predlažem da posetite Tešnjar i bukvalno prošetate kroz vreme. Posetite i najstariju sačuvanu građevinu u Valjevu – Muselimov konak u čijem podrumu su bili zatočeni knezovi čije pogubljenje, poznato kao „Seča knezova“ je bio povod za Prvi srpski ustanak. Narodni muzej Valjeva, je jedan od najlepših muzeja koje sam posetila, a za sve ljubitelje modernog slikarstva tu je Moderna galerija Valjevo. Detaljnije šta još sve videti i obići u Valjevu, pročitajte ovde.

Vidikovac na jezeru Rovni – Jedan od najlepših vidikovaca u okolini Valjeva sigurno je pogled sa Velike stene na jezero Rovni. Više informacija i detaljnu putanju kako da stignete, možete pročitati ovde.

Manastiri – Manastir Lelić, Pustinja, Jovanja ili Ćelije. Detaljnije o ovim manastirima, pročitajte ovde.

Brankovina – Nedaleko od Valjeva nalazi se selo Brankovina, za koje kažu i „selo puno istorije“. Zavičajno je mesto porodice Nenadović, čuvene po brojnim junacima iz srpskih ustanaka, a kao beba, u Brankovinu je došla i Desanka Maksimović. Kompleks u Brankovini čini crkva u čijoj su neporednoj blizini sahranjeni brojni članovi porodiće Nenadović. Ovde možete posetiti i vajat Nenadovića, repliku njihove kuće i prvu državnu školu, videti lične Desankine predmete i čuti njene najnežnije stihove.

Taorska vrela – Iako možda nisu usput (oko 40 km i 1h vožnje zbog lošijeg puta), ukoliko posetite Divčibare u proleće, ako vam vreme dozvoli, predlažem da svratite do Taorskih vrela i posetite jednu od najvećih atrakcija bivše SFRJ. Ova vrela su nekada krasila turističke brošure bivše države i na njihovim izvorima se nalazilo 12 vodenica sve do 80-ih godina prošlog veka. Danas su tu samo dve, od kojih je jedna obnovljena i radi, a druga je zarasla u mahovinu i prepuštena zubu vremena. Kako stići i šta sve možete videti, pročitajte ovde.

 

Za kraj…

Divčibare i okolina nude pregršt mogućnosti za sve one koji vole boravak u prirodi. Šetnja pašnjacima ili kroz šumu može vas nagraditi pogledom sa nekih od vrhova, a ukoliko odlučite za neko mesto u okolini, sigurna sam da nećete ostati ravnodušni. Valjevski kraj krije mnogo toga što vredi posetiti, a još ako vam je baza mesto koje zovu vazdušna banja, dobijate tajni sastojak za „punjenje baterija“.

 

Nakon Divčibara, posetili smo Zlatibor, a kako smo se proveli pročitajte ovde.

 

NAPOMENA: Sve fotografije su autorske i ne mogu se koristiti bez saglasnosti.

2 Comments

  • Milica Stevanovic

    Divne fotografije, kao i obično i odličan tekst! Preporučujem vam da u proleće ili još bolje u leto obiđete Ljuti krš, po mom mišljenju najlepši vidikovac na Divčibarama. Svakog leta sa porodicom boravim tamo i moram da priznam da sam razočarana jedino ogromnim brojem novih objekata koji se grade na uštrb šuma. Iz godine u godinu sve je više kuća, zgrada, hotela, a sve manje drveća.
    Radujem se nekom narednom tekstu i fotografijama! Pozdrav!

    • Dragica

      Draga Milice,
      Hvala najlepše na ovako lepim rečima!
      Definitivno ćemo se vratiti neki vikend po lepom vremenu da obiđemo i ostale vidikovce na Divčibarama. Hvala za preporuku za Ljuti krš, imaću to u vidu sigurno!

      Što se tiče objekata i gradnje, ja sam zapazila one nedovršene objekte ka vidikovcu Golubac koji onako napušteni jako dugo stoje da je drveće počelo da raste između postavljene armature. Vidim da se grade i novi objekti, ali nije mi toliko strašno kao što je to slučaj na Zlatiboru ili Kopaoniku.
      Kako je Maljen planina sada pod zaštitom države, nadam se da će regulisati ko i gde može da gradi i očuvati Divčibare da ostanu ovako kao što jesu sada.

      Veliki pozdrav!

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

%d bloggers like this: